Zivot, kaze zivi zivot mlada si, ma nemoj mi reci!
Tek kad saznas da postoji svijet, strefi te rat, sa 4 god. Ne znas ni sta se desava, samo znas da su ljudi uplaseni, da moras uvijek biti u podrumu.
Tek nakon nekoliko dana shvatis da se strahota desava, djeca ginu, zene placu za svojim muskarcima. Ti si zeljan svega, ne znas ni sta je pjesma, radio, TV, kad dodje ono malo sirotinje od hrane, ti si sretan 5 dana unaprijed. Izresetaju ti stan, a tim u tom stanu, izbezumljen. Gledas kako ti ranjenog oca nose, i ti se moras brinuti o njemu jer je mama isla da se snade za hranu i vodu. Pogine ti neko tvoj drag, dodjeti da se ubijes sa 5,6 god. Djete, a toliko patis, jer si svjestan sta se desava.
Prodje i to izdevras nekako, krenes u skolu, djeca te zajebavaju citavu osnovnu, jer nemas para, dobru gardarobu. A nisu ni svjesni, da ti se roditelji bore kroz zivot, da si podstanar, nekakve posliuce nasli samo da prezive.
I tako mrzis skolu, raju, sebe, nemas samopouzdanja jer ti ga drugi sruse.
Spavas u vlazi, i pored zaledjenih prozora, u nekakvoj kucerini na vrh brda, jer nemas mogucnosti za bolje.
Krenes u srednju jedva se upises, jer nemas stele, i para.
Slaba je situacija u kuci, gazde kradu struju, tako da placas i za njih.
Nadjes stan malo bolji, naravno vise para. Ne mozes gledati roditelje kako se muce, pocnes prodavati stvari na ulici, da imas makar za tu jebenu kafu.
Malo se siutacija popravi, u srednjoj te fino prihvate raja.
Imas tonu raje, ali ipak najbolji ti je prijatelj iz rata.
Iako nemas nekih para, izlazis, provodis se, imas raju, raju koju nikad nisi imao u osnovnoj.
Zavrsis i tu srednju 4 god. upisao bi Filozofski fakultet, engleski, ali ne, nemas para toliko, sad si vec stabilan, ali ipak nemas para.
To ostane samo pusta zelja.
Trazis posao, ali te niko nece da primi, zato sto nemas iskustva, tek iz klupe.
Stave te ko zamjenu na 10 dana, trudis se, radis, neki se izivljavaju na tebi, iako si tu samo privremenu, opet dodjes kuci places.
Prodje i to, nadjes dr. posao, malo budes tu, i noga ti je. I tako promjenis par poslova, ali nigdje ne ostanes za stalno.
Zajebavaju te, radis 12 sati, a na kraju ti ne daju platu, pa ih ti ganjas mjesec za nekih 350 KM.
Hoces da nesto drugo probas, pa upises jos jednu skolu vanredno, zanat. Ides 1 god. platis, nista te ne nauce, kad zavrsis pojma nemas. Onda ides jos 1 god, na praksu, nista ti ne placaju a odnose se prema tebi koda ti daju 1000. Zavrsis i to, i gazda te ne ostavi, odes trazis negdje drugo, gdje god kazes da si vanredno nece ni da te pogledaju.
Na kraju te neko primi kao pomocmog radnika, daje ti 100, 150 KM mjesecno, jer za Boga nemas dovoljno iskustva, ili te nisu dobro naucili.
I tako u sta ti je proslo vrijeme, u nista, radis tu tako, ali uvijek moras sa strane imati nesto da zaradis.
Ali ti se ipak ne predajes, nekad ti je tesko, ali ipak, koliko, toliko si zadovoljan sa zivotom, jer konacno imas krov nad glavom, toplu sobu, ne smrdis vise na vlagu, imas prijatelje, sa kojima si 20 god, imas roditelje, momka/djevojku koji/ja te voli. I polako guras, polako, iako nije to, to, ali si nekako sretan, jer znas kako ti je u zivotu bilo, sad te male stvari cine sretnim.
Jeste li zadovoljni sa pobjednikom ZMBT ? Ja ih nisam nesto pratila tek pred kraj. Meni su favoriti bili Sacir i Mirza Selimovic, ali sam predpostavljala da ce pobjediti Anida ili Sacko. Ja mislim da je djevojka zasluzila ona je vec profesionalna pjevacica.Svi su bili fakat dobri tesko je bilo izabrati. Ko je vama bio favorit, kako vam se cinila ova sezona ZMBT ? Ja cu Mirzu zvati na svadbu da mi pjeva heheh :)
Znate sta, znam da je mnogo ljudi umrlo, i ostalo zatrpano, bez vode ili struje. Ali meni je ovaj snijeg fenomenalan, ne volim inace snijeg, ali nesto mi ima u ovom snijegu. Kad je tek poceo padati, pa do danas, ja hodam svaki dan, nesto mi fino, ugodno, iako mi noge propadaju, opusta me.
Valjda radi toga sto sam u gradu, na ravnici, pa mi je radi toga ovako.Jucer sam isla sa jaranicom hodati, isle kroz Vils, pa do grada pjehe, pa se vratile.
Imam par slikica, pa cu vam izdvojiti jednu.
Nego kako vama ovaj snijeg, mogu misliti niste ni izasli ehehe ;)
Ne mogu da shvatim nikako kako neki ljudi znaju biti dosadni, pa covjece zar ne osjete kad nekoga nesto ne zanima, ili ih ignorisu, a oni uporno.
Kod mene u frizerskom salonu svaki dan ima tih dosadnih ljudi, pa vise te psihicki umore nego fizicki.
Ali sta ces njih moram trpjeti.
Ali sto imam jednu rodicu, dalje koljeno, ona me zakla, ali sam je se kulturno rijesila sta cu drugo.
Ona je zivjela negdje u Americi, i sad se vratila, i hoce da sastavi familiju da sa svakim bude dobra.
Ja sam je prihvatila, zato sto stanuje blizu mene, reko taman nekog za kafu.
Ma kakva crna kafa, kad sam prvi put izasla s njom, ubila me pricom, o familiji, pa slike nekakve, pa kad je ona isla, ovom, onom, nju svi vole, ona je otkacena, stalno je zovu na kafu, ima bezbroj prijatelja.
Ma ja, nemoj mi reci, jedva sam cekala kad cu je se rijesiti, ali nista od toga, odmah me u jutru zvala.
I tako me zvala, citavu Boziju sedmicu da idemo na kafu, dolazila mi u rdanju po 100 puta na dan, cekala me ispred zgrade, halo ba djevojko popusti me.
A ja sve lafo fina.
I dojadi mi izadjem sa njom, ona se razvezala ko inace, familija, slike, raja lafo neka njena. nju svi vole, od 5 do 8 mi je pricala jedno te isto WTF?.
uglavnom sam ja tu noc bila sa njom od 5 do pola 12, pa mozak me zabolio, jos dosla nekakva zenetina, njena jaranica, ista ko i ona,ma sta ista gora.
I tako mi je skratila tu noc zivot za jednu godinu.
Cim sam dosla kuci odmah mi je na fb pisala, a tek se rastale.
I ja je pocela ignorisati pozive njene.
Ona zivkala, slala poruke, dolazila u radnju svaki Boziji dan mjesec citav.
I posalje mi poruku na fb : Sto mi se to nejavljas jeli me to izbjegavas.
I ja kontala, kontala, sta cu joj napisati i fino joj napisem :" Izbjegavam te, zato sto se neugodno osjecam u tvom drustvu, ne mogu se opustiti, smeta mi tvoja prica, valjda radi razlike u godinama" i send.
Nisam rekla da ona ima 38, a ja 23,ono je meni psihicki nestabilna licnost.
Kad mi odgovori, hvala sto si iskrena.
Trebala sam ja njoj davno otvoreno reci.
I tako se meni uvijek prikace neke dosade, radi jedne sam promjenila br.dr.sam rekla da zivim kod momka, jer mi je stalno dolazila na vrata.
Malo da i ja budem aktivna na blogu, odvojila sam vremena, i imala strpljenja, da promijenim izgled bloga.Nadam se da vam se svidja, sad sam malo redovnija na blogu, posjecujem vas, pa i vi nekad kod mene zavirite, makar pozz jedan.Evo pozz od mene za sviju vas :)
Nova godina pih, toliko ljudi znam da nisu imali nikakvu radost pred novu, isto koda nije nova godina. Nekad smo znali po mjesec unaprijed kontati sta cemo obuci,ili gdje cemo ici, jedva se cekalo to konacno, na neki nacin veliko veselje.
Ljudi rade, bore se za zivot, neko se bori sa bolescu, i kome ce biti do slavlja. Raja svako svojim putem, nekom se i ne slavi jer ima gomilu problema ili mu je losa financijska situacija, sranje je pravo, nazalost.
Dan poslije nove godine sam citala na Sarajevo X com:" Humanitarne akcije", kad sam vidjela koliko samo bolesne djece ima, najezila sam se, pogotovo kad sam vijdela da su djecaku skupili samo 5.000 KM, pa to je bruka, zalosno stvarno.
Zelim svim bolesnim ljudima, sve najbolje u ovoj godini da se oporave da im Bog da snagu.
Ne znam kako je vama bilo za novu, i kako ste se osjecali, jeli bilo te neke euforije, ne znam zaista.Ali znam da se ljudi oko mene uopste nisu proveli za novu.
Zelim vam sve najbolje u 2012 toj. godini, puno zdravlja, srece, ljubavi, posla, sve naj, naj, naj.
Zao mi je sto sam ocrnila ovaj post, jer svi najljepse pisu na ovu temu, ja ne mogu lijepo pisati, jer su me dotukla ta jadna djecica
:(.
Kad vidim kako se neki bore kroz zivot, ja sam sretna sto sam zdrava, sto imam roditelje, momka, prijateljice, krov nad glavom, i zahvalna sam na tome.
Bila sam danas na selu, nikad prije nisam bila na pravom selu.
Prvi put da pridjem kravi izbliza, prepala sam se ovnova, oni im rogovi strasni,hehehe dozivljaj mi pravi. Pola mi se ljudi smijalo.
Slikala sam se pored tih zivotinja, cak sam se slikala i sa kravom, ja joj prisla i pocela je milovati po glavi, kaze mi prijateljica, sta je milujes nije ti to macka hahahahha.
Interesantno mi je bilo to sve vidjeti izbliza i dotaci.
Pila sam mlijeko kozije, nisam ga mogla popiti, jako, nece niz grlo hahhahahaha.
Eto danas sam bila prvi put u dodiru sa tim nacinom zivota, interesantno je posto ja volim zivotinje...
Eto nisam znala sta da vam napisem, znam da cete mi se i vi smijati, mozda i misliti kakko sam glupa, ali sta cu, prvi put da odem na selo...
Ali dzabe to sve najsladji je mali cukica sarplaninac 2 mjeseca, njega sam citav dan gnjavila...:)
Zivot, kaze zivi zivot mlada si, ma nemoj mi reci!
Tek kad saznas da postoji svijet, strefi te rat, sa 4 god. Ne znas ni sta se desava, samo znas da su ljudi uplaseni, da moras uvijek biti u podrumu.
Tek nakon nekoliko dana shvatis da se strahota desava, djeca ginu, zene placu za svojim muskarcima. Ti si zeljan svega, ne znas ni sta je pjesma, radio, TV, kad dodje ono malo sirotinje od hrane, ti si sretan 5 dana unaprijed. Izresetaju ti stan, a tim u tom stanu, izbezumljen. Gledas kako ti ranjenog oca nose, i ti se moras brinuti o njemu jer je mama isla da se snade za hranu i vodu. Pogine ti neko tvoj drag, dodjeti da se ubijes sa 5,6 god. Djete, a toliko patis, jer si svjestan sta se desava.
Prodje i to izdevras nekako, krenes u skolu, djeca te zajebavaju citavu osnovnu, jer nemas para, dobru gardarobu. A nisu ni svjesni, da ti se roditelji bore kroz zivot, da si podstanar, nekakve posliuce nasli samo da prezive.
I tako mrzis skolu, raju, sebe, nemas samopouzdanja jer ti ga drugi sruse.
Spavas u vlazi, i pored zaledjenih prozora, u nekakvoj kucerini na vrh brda, jer nemas mogucnosti za bolje.
Krenes u srednju jedva se upises, jer nemas stele, i para.
Slaba je situacija u kuci, gazde kradu struju, tako da placas i za njih.
Nadjes stan malo bolji, naravno vise para. Ne mozes gledati roditelje kako se muce, pocnes prodavati stvari na ulici, da imas makar za tu jebenu kafu.
Malo se siutacija popravi, u srednjoj te fino prihvate raja.
Imas tonu raje, ali ipak najbolji ti je prijatelj iz rata.
Iako nemas nekih para, izlazis, provodis se, imas raju, raju koju nikad nisi imao u osnovnoj.
Zavrsis i tu srednju 4 god. upisao bi Filozofski fakultet, engleski, ali ne, nemas para toliko, sad si vec stabilan, ali ipak nemas para.
To ostane samo pusta zelja.
Trazis posao, ali te niko nece da primi, zato sto nemas iskustva, tek iz klupe.
Stave te ko zamjenu na 10 dana, trudis se, radis, neki se izivljavaju na tebi, iako si tu samo privremenu, opet dodjes kuci places.
Prodje i to, nadjes dr. posao, malo budes tu, i noga ti je. I tako promjenis par poslova, ali nigdje ne ostanes za stalno.
Zajebavaju te, radis 12 sati, a na kraju ti ne daju platu, pa ih ti ganjas mjesec za nekih 350 KM.
Hoces da nesto drugo probas, pa upises jos jednu skolu vanredno, zanat. Ides 1 god. platis, nista te ne nauce, kad zavrsis pojma nemas. Onda ides jos 1 god, na praksu, nista ti ne placaju a odnose se prema tebi koda ti daju 1000. Zavrsis i to, i gazda te ne ostavi, odes trazis negdje drugo, gdje god kazes da si vanredno nece ni da te pogledaju.
Na kraju te neko primi kao pomocmog radnika, daje ti 100, 150 KM mjesecno, jer za Boga nemas dovoljno iskustva, ili te nisu dobro naucili.
I tako u sta ti je proslo vrijeme, u nista, radis tu tako, ali uvijek moras sa strane imati nesto da zaradis.
Ali ti se ipak ne predajes, nekad ti je tesko, ali ipak, koliko, toliko si zadovoljan sa zivotom, jer konacno imas krov nad glavom, toplu sobu, ne smrdis vise na vlagu, imas prijatelje, sa kojima si 20 god, imas roditelje, momka/djevojku koji/ja te voli. I polako guras, polako, iako nije to, to, ali si nekako sretan, jer znas kako ti je u zivotu bilo, sad te male stvari cine sretnim.
Ne mogu da shvatim nikako kako neki ljudi znaju biti dosadni, pa covjece zar ne osjete kad nekoga nesto ne zanima, ili ih ignorisu, a oni uporno.
Kod mene u frizerskom salonu svaki dan ima tih dosadnih ljudi, pa vise te psihicki umore nego fizicki.
Ali sta ces njih moram trpjeti.
Ali sto imam jednu rodicu, dalje koljeno, ona me zakla, ali sam je se kulturno rijesila sta cu drugo.
Ona je zivjela negdje u Americi, i sad se vratila, i hoce da sastavi familiju da sa svakim bude dobra.
Ja sam je prihvatila, zato sto stanuje blizu mene, reko taman nekog za kafu.
Ma kakva crna kafa, kad sam prvi put izasla s njom, ubila me pricom, o familiji, pa slike nekakve, pa kad je ona isla, ovom, onom, nju svi vole, ona je otkacena, stalno je zovu na kafu, ima bezbroj prijatelja.
Ma ja, nemoj mi reci, jedva sam cekala kad cu je se rijesiti, ali nista od toga, odmah me u jutru zvala.
I tako me zvala, citavu Boziju sedmicu da idemo na kafu, dolazila mi u rdanju po 100 puta na dan, cekala me ispred zgrade, halo ba djevojko popusti me.
A ja sve lafo fina.
I dojadi mi izadjem sa njom, ona se razvezala ko inace, familija, slike, raja lafo neka njena. nju svi vole, od 5 do 8 mi je pricala jedno te isto WTF?.
uglavnom sam ja tu noc bila sa njom od 5 do pola 12, pa mozak me zabolio, jos dosla nekakva zenetina, njena jaranica, ista ko i ona,ma sta ista gora.
I tako mi je skratila tu noc zivot za jednu godinu.
Cim sam dosla kuci odmah mi je na fb pisala, a tek se rastale.
I ja je pocela ignorisati pozive njene.
Ona zivkala, slala poruke, dolazila u radnju svaki Boziji dan mjesec citav.
I posalje mi poruku na fb : Sto mi se to nejavljas jeli me to izbjegavas.
I ja kontala, kontala, sta cu joj napisati i fino joj napisem :" Izbjegavam te, zato sto se neugodno osjecam u tvom drustvu, ne mogu se opustiti, smeta mi tvoja prica, valjda radi razlike u godinama" i send.
Nisam rekla da ona ima 38, a ja 23,ono je meni psihicki nestabilna licnost.
Kad mi odgovori, hvala sto si iskrena.
Trebala sam ja njoj davno otvoreno reci.
I tako se meni uvijek prikace neke dosade, radi jedne sam promjenila br.dr.sam rekla da zivim kod momka, jer mi je stalno dolazila na vrata. 
Malo da i ja budem aktivna na blogu, odvojila sam vremena, i imala strpljenja, da promijenim izgled bloga.Nadam se da vam se svidja, sad sam malo redovnija na blogu, posjecujem vas, pa i vi nekad kod mene zavirite, makar pozz jedan.Evo pozz od mene za sviju vas :) 
Nova godina pih, toliko ljudi znam da nisu imali nikakvu radost pred novu, isto koda nije nova godina. Nekad smo znali po mjesec unaprijed kontati sta cemo obuci,ili gdje cemo ici, jedva se cekalo to konacno, na neki nacin veliko veselje.
Ljudi rade, bore se za zivot, neko se bori sa bolescu, i kome ce biti do slavlja. Raja svako svojim putem, nekom se i ne slavi jer ima gomilu problema ili mu je losa financijska situacija, sranje je pravo, nazalost.
Dan poslije nove godine sam citala na Sarajevo X com:" Humanitarne akcije", kad sam vidjela koliko samo bolesne djece ima, najezila sam se, pogotovo kad sam vijdela da su djecaku skupili samo 5.000 KM, pa to je bruka, zalosno stvarno.
Zelim svim bolesnim ljudima, sve najbolje u ovoj godini da se oporave da im Bog da snagu.
Ne znam kako je vama bilo za novu, i kako ste se osjecali, jeli bilo te neke euforije, ne znam zaista.Ali znam da se ljudi oko mene uopste nisu proveli za novu.
Zelim vam sve najbolje u 2012 toj. godini, puno zdravlja, srece, ljubavi, posla, sve naj, naj, naj.
Zao mi je sto sam ocrnila ovaj post, jer svi najljepse pisu na ovu temu, ja ne mogu lijepo pisati, jer su me dotukla ta jadna djecica
:(.
Kad vidim kako se neki bore kroz zivot, ja sam sretna sto sam zdrava, sto imam roditelje, momka, prijateljice, krov nad glavom, i zahvalna sam na tome. 
Bila sam danas na selu, nikad prije nisam bila na pravom selu.
Prvi put da pridjem kravi izbliza, prepala sam se ovnova, oni im rogovi strasni,hehehe dozivljaj mi pravi. Pola mi se ljudi smijalo.
Slikala sam se pored tih zivotinja, cak sam se slikala i sa kravom, ja joj prisla i pocela je milovati po glavi, kaze mi prijateljica, sta je milujes nije ti to macka hahahahha.
Interesantno mi je bilo to sve vidjeti izbliza i dotaci.
Pila sam mlijeko kozije, nisam ga mogla popiti, jako, nece niz grlo hahhahahaha.
Eto danas sam bila prvi put u dodiru sa tim nacinom zivota, interesantno je posto ja volim zivotinje...
Eto nisam znala sta da vam napisem, znam da cete mi se i vi smijati, mozda i misliti kakko sam glupa, ali sta cu, prvi put da odem na selo...
Ali dzabe to sve najsladji je mali cukica sarplaninac 2 mjeseca, njega sam citav dan gnjavila...:) 
